Uvaženi prof. dr. Alen Kalajdzija iz Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu održao je predavanje o temi: „Bosanski jezik kroz prostor i vrijeme“, nakon kojeg su gimnazijalci postavljali zanimljiva pitanja.

Čuli smo glas struke, ali i glas mladih.

Profesor Kalajdžija svoje izlaganje započeo je s položajem bosanskog jezika u srednjem vijeku, s činjenicama da se na tlu današnje Bosne i Hercegovine izdigla srednjovjekovna bosanska država koja je imala svoje banove i kraljeve, svoje pismo, svoj jezik i kulturu. Po spomenicima sačuvanim do danas, utvrđeno je prisustvo pet pisama kojima se služilo stanovništvo Bosne i Huma. To su: glagoljica, ćirilica, arebica, bosančica i latinica. Ovakav kulturni fenomen mogao se javiti samo u uslovima razvoja na marginama velikih civilizacija, jer teško da se našao još neki primjer u svijetu da se na tako malom prostoru istovremeno upotrebljavalo toliko pismenih sistema!

Naglasio je da se prvi počeci bosanskog književnog jezika javljaju u vidu lapidarne književnosti (uklesane u kamenu) u starom Humu i srednjoj Bosni. Nema slavenske zemlje niti jezika koja ima toliko natpisa na kamenu kao Bosna. To su prije svega epitafi, natpisi na nadgrobnim spomenicima, čuveni stećci.

Profesor je istakao gramatike bosanskog jezika, specifičnosti i zanimljivosti u njegovom razvoju kroz dugi period postojanja.

Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. To je jezik koji ljudi najprije nauče. Njega usvajamo prirodno, u sredini u kojoj odrastamo bez ikakvog posebnog obrazovanja. Svoj maternji jezik trebamo voljeti, a to ćemo najbolje postići njegovim čuvanjem i pravilnim korištenjem. Maternji jezik je naslijeđe koje pripada svakom pojedincu.

Manifestaciju “Dani bosanskog jezika u Gimnaziji Mostar” nastavljamo i sutra, 18.2.2022. godine.

Ovaj put glavnu riječ će voditi učenici. Predstavit će svoje istraživačke radove o jezičkim pojavama u društvu, pravopisnim greškama koje susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji i o bogatoj historiji našeg jezika.

Opet ćemo uživati.

I slaviti!