Da ste se kojim slučajem zatekli u Gimnaziji Mostar, 13. veljače 2015. u 12 sati, zasigurno biste se zapitali zbog čega traka upozorenja ukrašava stube! Možda biste, slijedeći traku kao putokaz, i sami došli do Španjolske sobe gdje se održavala priredba u kojoj su sudjelovale „tri škole pod jednim krovom“. Veselo i razigrano, svi su se na svoj način zabavljali i svi su nastojali upisati dio sebe u knjigu ljubavi za drugoga, drukčijeg, ali vrijednog poštovanja. Naše učenice Klara i Matea su bile domaćice, kitile školu srcima, pravile panoe i dijelila bombone, čokoladice, ruže i papiriće s izrekama na temu ljubavi. Nešto je, pretpostavljam, i vas zapalo od slastica na kraju programa, iako ste do tada toliko napunili srca milinom, da bi svaki slatkiš bio suvišan. Posebice, kad su se na sceni pojavili naši simpatični voditelji: Zvonimir Vidovi (Gimnazija) i Ena (UWC program) kako bi najavili program koji se sastojao od mješovitih točaka, učenika UWC programa, zatim učenika oba gimnazijska plana i programa, na engleskom i našem jeziku.Program je započeo gimnazijski zbor profesorice Marine Sulić, pjesmama „Cesarica“ od Olivera Dragojevića i „Lutka“ od SARS-a.
Nakon toga je dramska sekcija izvela igrokaz I to se zove Valentinovo čiji je scenarij napisala knjižničarka Lidija Lučić, prof. Dijalozi igrokaza pisani su ni manje ni više nego zapadnohercegovačkom ikavicom, govorom koji svoj humorni ton dobije tek kada ga izgovore naši učenici: Matija Vidović-Maks (Matiša ) i Ivo Čarapina (Antiša), kao i nezaobilazna glumica Ana-Marija Marić koja je autentično prikazala lik mlade, neskromne djevojke Magdalene, začarane duhom materijalizma.Poruka igrokaza je jasna: „Za dobru zabavu ne trebaju nam skupi lokali, bijesna auta, bunde od nerca, već nam sasvim lijepo i ugodno može biti kada složno društvo zasvira i zapjeva u parku, na običnoj drvenoj klupi. A, naš voditelj je bio toliko sjajan i talentiran da se tijekom igrokaza transformirao u drvo s papirnatom kapom na kojoj su prolistale proljetne grane. A da ne bi netko bio zbunjen i pitao se što je to i tko je to, o vratu mu je visio natpis na kojemu je pisalo, ni manje ni više nego: DRVO.Proslava Valentinova se nastavlja „na drvenoj klupi“ pjesmom “All of me loves all of you“ učenica UWC-a Erne i Oršin, a vjerni Bono ih je pratio na gitari.Četvrta točka programa pripala je učenicama recitatorske sekcije Gimnazije: Nini Lončar, Moniki Ćorić i Azri Turkić koji su recitirali ljubavne stihove Vesne Parun, Zvonimira Goluba i Izeta Sarajlića.Pjesmu Nirvane su izvodili Miran i Ena, talentirani učenici UWC programa koji su ujedno i završili priredbu recitacijom jedne od ljepših Šantićevih ljubavnih balada: Ne vjeruj!, a otpjevali su je Erna i Bono.I konačno, tj. da se ne zaboravi, spomenuti organizatora ove zabave: vašu i našu jednu jedinstvenu knjižnicu koja je i ove godine raširenih ruku pozdravljala i podržavala sve zajedničke ideje za sadašnja i buduća druženja. Ujedno je ona krivcem vašem osmijehu kojeg ste nosili na usnama poslije izvedbe.
