Ekskluzivni intervju s profesoricom Filomenom Ćećez
Profesorica s velikim iskustvom, nakon 40 godina rada u školi I predavanja tisućama učenika, odlazi u zasluženu mirovinu
- Jeste li zadovoljni svojim pozivom?
“Zadovoljna sam i oduševljena ovim poslom. Radila bih ga i kad bi se ponovno rodila, jer s kim si takav si, a s mladima i mi postajemo mlađi.”
- Koliko jezika govorite i koji Vam je najdraži?
“Prošla sam kroz dva tečaja engleskoga jezika, a ponešto znam i njemačkog. Ali, francuski i latinski zasigurno su mi najdraži.”
- Što za Vas predstavlja znanje francuskog i latinskog jezika?
“Pa držat ću se one latinske: Quot linguas calles, tot homines vales – Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš. Kroz učenje francuskog i latinskog jezika, puno smo bliži i ostalim jezicima.“
- Predavali ste brojnim generacijama učenika. Jesu li sadašnji učenici isti kao što su nekada bili?
“Na to pitanje je jako teško odgovoriti. U svakoj generaciji ima i dobrih i loših učenika. Međutim, novo vrijeme je donijelo nešto novo, nešto čega nije bilo ranije. Znam da se nećete u potpunosti složiti sa mnom, ali puno se izostaje s nastave, osobito u vrijeme pismenih ispita znanja, a izostajanje vuče za sobom, na neki način, i neuspjeh u predmetu.”
- Mnogo toga ste doživjeli u Vašoj bogatoj karijeri. Ispričajte nam neke Vama najzanimljivije događaje koje ćete uvijek pamtiti?
“Svi mi imamo nekih zanimljivih trenutaka u karijeri, ali teško je sada odrediti koji bi bili najzanimljiviji. U ovom trenutku mi je to sada jako teško reći, ali sigurno je toga bilo. Bude toga uvijek!”
- MMožete li nas počastiti s par mudrih latinskih izreka, Vama osobno najdražih?
“Evo jednu sam već spomenula,Quot linguas calles, tot homines vales. Margaritas ante porcos- Ne bacaj bisere pred svinje. Naučila sam vas što znače te izreke i njihova primjena u životu, a ima ih mnogo: Historia est magistra vitae – Povijest je učiteljica života. Ne mogu ni jednu zanemariti, svaka je vrlo važna. De iure; De facto, Zasnovano na činjenicama; Zasnovano na pravnim propisima; Ad kalendas Graecas – Nikada. Grci nisu imali kalende, već samo Rimljani. To su samo neke od njih, a naravno, mi smo ih puno radili.”
- Kako gledate na odlazak u mirovinu, radujete li se odmoru, imate li možda neke hobije? Hoće li vam nedostajati škola i učenici?
“Što se tiče škole i učenika, vjerujem da hoće. U početku će biti neobično, ali s druge strane možda i neće biti teško, jer sad je vrijeme da stupe mladi ljudi s novim idejama. Mi stari smo se na neki način potrošili, jer nas je i vrijeme pregazilo. Kako kažu mladi: Druga su vremena. Nama se starima teško uklopiti u ta druga vremena, a mladi će sigurno sve lakše shvatiti i prebroditi.
Imam dosta hobija, a i veliki sam filmofil, volim velike šetnje i izlaske s prijateljima. Imam ja i unučadi, znači imat ću ja pune ruke posla mimo škole”
- Želite li što poručiti našim učenicima?
“Prvenstveno sam učila učenike da budu ljudi. Učenici se moraju pomiriti s tim da su ocjene od 1 do 5. Znači, s jedinicom se treba nositi, i treba je popraviti, jer ako to ne naučimo onda mnoge neke važnije i krupnije stvari u životu nećemo moći sami riješiti. Uvijek sam do kraja bila transparentna i otvorena za razgovore. Voljela bih da i kod učenika to vidim. Učenicima poručujem da budu časni, čestiti, pošteni i iskreni, da rade. Rezultati nekada dolaze sporije, ali oni kad-tad dođu.”
Ivo Čarapina
